Filozofija organizacije

Ko su osobe sa hendikepom?

Sve osobe kojima je potreban bilo koji vid podrške u funkcionisanju, bez obzira da li je u pitanju trenutna, periodična ili trajna potreba za podrškom, su osobe sa hendikepom.

Svaki vid umanjene senzorne, motoričke, mentalne ili biohemijske funkcionalnosti je stanje hendikepa. To znači da osobe sa hendikepom nisu samo osobe sa vidljivim hendikepom, već i osobe sa nevidljivim vrstama hendikepa, odnosno raznim hroničnim stanjima. Svako stanje ili situacija koje onemogućavaju samostalnu realizaciju ili ravnopravnost osobe su stanja hendikepa.

Pored akutnih i hroničnih stanja na pojavu hendikepa utiču i druga stanja kao što su posledice trauma ili rehabilitacije.

Filozofija Akademske inkluzivne asocijacije je ono što čini organizaciju jedinstvenom i što je izdvaja u odnosu na ostale organizacije osoba sa hendikepom.

Koncept hendikepa prepoznaje nejednake uslove u društvu i podršku nekoj osobi da prevaziđe barijere na koje nailazi u svom funkcionisanju i društvenoj interakaciji. Ljudi su u društvu stvorili sve ili su sebi prilagodili prirodne resurse. Ipak, u tom stvaranju i prilagođavanju okoline sebi, ljudi kao kreatori društva, za većinu stvari nisu stvorili ravnopravne uslove. Društvo je prepuno različitosti i koncept hendikepa prepoznaje te različitosti kroz stvaranje podrške koja bi omogućila podjednake uslove za funkcionisanje svih individua u društvu. Hendikep ne etiketira na osnovu različitih ličnih svojstava jedinkih u društvu već predviđa intervenciju u društvu kako bi svaka osoba imala jednake mogućnosti da aktivno učestvuje u društvenim aktivnostima i na taj način joj bude obezbeđena podrška u funkcionisanju.

Takvim posmatranjem se stvaraju jednake mogućnosti i podstiče se svaki pojedinac/pojedinka da ravnopravno participira u svim društvenim aktivnostima. Hendikep je situacija u kojoj se prevazilaze različite barijere uz neki vid podrške, što znači da je hendikep:

Prevazilaženje svih barijera, počev od arhitektonskih i ergonomskih do socijalnih i psiholoških.

Prilagođavanje radnih materijala, uslova za funkcionisanje, vremenske organizacije i svakog vida nepristupačnosti.

Korišćenje asistivnih tehnologija i primena univerzalnog dizajna.

Podrška personalnih asistenata i znakovnih prevodilaca.

Primena afirmativnih mera (mera afirmativne akcije) za osobe sa smanjenim prilikama u društvu.

Koncept hendikepa aktivno doprinosi razvoju inkluzivnog društva i obezbeđuje praktičnu primenu „društvenog“ modela. Koncept hendikepa je u suprotnosti sa „medicinskim(stručnjačkim)“ modelom, kao i sa „milosrdnim“, „integrativnim“ i drugim modelima koji osobe u situaciji hendikepa ne prepoznaju kao aktivne aktere u društvu.

Na osnovu podataka Evropske Unije, svaka peta osoba se suočava s nekim vidom barijera u svakodnevnom funkcionisanju, što znači da 20% stanovništva Srbije čine osobe sa hendikepom. Akademska inkluzivna asocijacija kao osobe sa hendikepom prepoznaje sve ljude kojima je potreban bilo kakav vid podrške u funkcionisanju, bila to trenutna ili trajna potreba.  To znači da osobe sa hendikepom nisu samo osobe sa vidljivim hendikepom, već i osobe sa nevidljivim hendikepom, odnosno raznim hroničnim ili genetskim bolestima poput dijabetesa ili Kronove bolesti, osobe lečene od kancera, osobe sa mentalnim hendikepom poput Daunovog sindroma ili Bipolarno afektivnog poremećaja, ali i osobe koje imaju depresiju ili anksioznost, disleksiju ili disgrafiju, kao i bilo koje drugo stanje.

Akademsku inkluzivnu asocijaciju ne interesuje koju dijagnozu ili stanje ima osoba, već koji vid podrške joj je potreban kako bi mogao da je obezbedi. Organizacija je protiv etiketiranja osoba na osnovu dijagnoze i zato ne ulazi u privatnost osoba sa hendikepom, već postavlja isključivo pitanje o podršci koja je potencijalno potrebna.

Akademska inkluzivna asocijacija zalaže se za poštovanje različitosti i insistira na primeni  socijalnog modela i individualističkog pristupa osobama, što znači da svoje aktivnosti usmerava na zagovaranje razvijanja sistemskih servisa podrške za osobe sa hendikepom. Individualistički pristup predviđa prilagođenu podršku za svaku osobu kojoj je podrška potrebna iz razloga što svaka individua funckioniše drugačije, bez obzira na vrstu hendikepa.